Log In
Register

Zavjet dalekom snu Full Album Lyrics

Odar - Zavjet dalekom snu cover art
Band
Album

Zavjet dalekom snu

(2008)
TypeAlbum (Studio full-length)
GenresTraditional Black Metal
Album rating :  –
Votes :  0
Lyrics > O > Odar Lyrics (10) > Zavjet dalekom snu Lyrics (10)
Submitted by level 21 록스타 (2017-09-23)
1. Okamenjen
Okamenjen pred vratima stoji
i gleda u ponoć što mu ruke pruža
dotiču tiho njegova ledna ramena
obrisi noći, sjene iz tmine
kroz kosti mu prolaze
lomeći svaki dio tijela
pretvarajuć' kamen u prah

Okamenjen pred vratima stoji
i gleda u ponoć što mu ruke pruža
Iz noći eho krika dolazi
niz vrata prah vjetar nanosi
u vrtlogu stvarajući novo tijelo
iz kamena prah i opet prah u kamen
dok otkucaj ponoći ne donese dah života.
2. Porodi Noci
Utopljena negdje između zemlje i sna
Pod prstima samo crnica cvili
Negdje tu, još korak do kraja,
u sumraku želja živi.

Kroz oči joj ugasle prolaze vijekovi
niz lice se slivaju krvavi potoci
misli o prošlosti, čežnja za onim
što mogla je da nosi...

Pogledom ka daljini,
u tijelu još samo par kapi ostaje,
iz nje kao potomci snova
kreature noći izlaze...

Crnica guta posljednji djelić
njenog uvenulog tijela
i zadnju kap krvi
progutala je nabujala rijeka...
3. Polje Smrti
Samo tišina oko njih
izvire iz zemlje natopljene krvlju
obavija poput magle
nekom sablasnom toplinom
kao pokrivačem od suza

Pod pokrovom mekim
duboko u tmini zemlje
vječnim snom usnuli
slobodne napokon njihove duše
lete visoko, putem orlovih visina

Još krici paraju
nesvjesne uši neznanih
Što gledajuć' šumu i polja oko njih
svjesni nisu užasa što kriju.

Sav bol i patnja
u zemlju utkani, dio nje su sada
i svaka vlat trave, svaki plod zemlje te
nosi u sebi dio krvave priče.
4. Kroz Vrtloge Sna
Pogledaj u sebe duboko
u vodama mutnim naći ćeš nekog
ko se krije ispod površine
i šapuće tiho u tvojoj podsvijesti.

Čućeš kao iz daljine
neki glas kako ti govori

Tražićeš da vidiš ko je
ko te to tako muči riječima svojim.

U močvari svoga uma
gdje se taloži sve što si ikad pomislio
obitava jedno biće čudno
spoj tvojih misli, kreacija tvojih strahova.

Svaku noć ono te doziva
da se vratiš, da ga posjetiš
iz sna vodi te u zemlju
gdje odavno nema ničega.

(Osim tvojih misli izgubljenih
u crnom skrovištu tvoga uma.)
5. Svjetlost Pomracine
Zagledan u tamu svoga bića
u rascjepu vremena i vječnosti
ja čekah, prekriven pepelom zaborava
da glas njihov u sebi čujem

Njih, čija srca ležaše skamenjena
tamo gdje vječna božanstva stoje
pod nebom onim na kojem
se tama i božica Luna bore

Ove noći ja osjećam
bude se duše predaka
duše pramajki i praočeva
zovu moje tijelo, mame moju krv

Zvuk tišine me probada
muk vremena kida moje tijelo
a tamo iz daljine, zove me k' sebi
svjetlost pomračine.
6. Sumrak Svjetlosti
Iz mraka u mrak idemo
vođeni blijedom kopijom straha
rukama kroz tamu grabimo
pod noktima crna krv
sliva se niz stabla
koja vrište za suncem
i čija kora puca od žeđi
za svježom krvi...

Sasušene grane,
kao ruke otpadaju uz tupi
udarac od zemlju
koja ih guta u nadi
da će dobiti makar malo
od preostale crne tečnosti.

Samo trulež, smrad
koji se širi kroz mrak
gutajući i posljednji tračak
onoga što nekad zvalo se svjetlost.
7. Posljednji Poziv
Na ruke moje krvave
noći crne neka dođu
kroz tunele mračne
u kostima vjetrovi biju

I umrtvljeni pod zidom srama
koracima jednoličnim počinjemo
krug zaborava, pravac polje nepregledno

Negdje na obzorju
lešinari pomno prate
posljednjeg u koloni
prvog za umiranje

U očima mojim
samo tmina samo praznina
na rukama krv
sliva se i natapa
polje puno lešinara...
8. Zavjet Dalekom Snu
Dok koračam kroz šumu
jasno čujem njene šapate
u krvi osjećam njen poziv

Mnogo godina prije
u krugu vatre dat je zavjet
tajnu zvijezda
šuma je čuvala sve do ovog trena

Na horizontu bljesnu svjetlost
dugo čekana
davno zaboravljena pjesma
vijekovima sanjana
ponovo se začu iz grla očeva

Očima užarenim k sebi me zovu
na mač, na koplje, na put ka slobodi

Od svih ja sam izabran
da glas istine u srcu ponesem
da skinem veo zaborava
sa slavne nam prošlosti

Sa onih dana dalekih
kada se život živio
kada su pradjedovi naši
pod nebom hodili ko' bogovi
9. Jalova Zemlja
Jalova zemlja pod nama se gasi
u njoj više života nema
ni kapi krvi, nit' trunke bića
ne postoji u njenim hodnicima praznim.

Presahla od pohlepe onih
što iz nje isisali su posljednju kap života
dubinama njenim više ne hode
ni stanovnici mrtvih polja.

Samo praznina i vjetrovi tišina
sablasno hode njenim dubinama

Jalova zemlja pod nama se gasi
u njoj više života nema
ni kapi krvi, nit' trunke bića
ne postoji u njenim hodnicima praznim
10. Nespokoj
Kad stare šume jedno veče
zlokobno zašute
i nespokoji svi ožive
s korjenom u kamenu
nosiće sinovi mati zov
na krilim a slobode

Iz krvi, iz smrti
gdje mjesec pušta
svoj posljednji zrak
ka bogovima našim
kroz vrtloge bezdana

Kad stare šume jedno veče
zlokobno zašute
i kad duh predaka
u venama proključa
snaga naša
ko' planinska rijeka
nosiće buicom
pred sobom sve

Iz krvi, iz smrti
gdje mjesec pušta
svoj posljednji zrak
ka bogovima našim
kroz vrtloge bezdana

Kad stare šume jedno veče
zlokobno zašute
i kad zatreperi svjetlost
u zimskoj noći
budite se čujte zov
da za drevnu zemlju
za slobodno sunce
da se bije boj!!!
Info / Statistics
Artists : 34,239
Reviews : 7,825
Albums : 121,886
Lyrics : 149,688